I još jedan putnik dođe na stanicu Života i izađe iz voza zvanog Ljubav.
Gore, negdje gore, bacaju u vis crvene kape i kliču:
Veliki čovječe,
Ilija, Veliki čovječe.Bio je lokomotiva.
Velika, prostrana lokomotiva u kojoj je bilo mjesta za sve ljude.
Vozio je sa osmijehom, pažljivo, da nikada nikoga ne zatrese.
Putnici su bili spokojni. Znali su da najbolji upravlja.
Ovaj voz ispraćamo suzama. Onim iskrenim, ljudskim, toplim, baš onakvim kakav je bio naš vječni Direktor.
Na peronu u Ložioničkoj tuga.
Posljednji pozdrav čovjeku-planini.
Posljednji pozdrav suncu.
Posljednji pozdrav kao pozdrav ocu, prijatelju, bratu.
Posljednji pozdrav osmijehu koji je nosio mir.
Posljednji pozdrav utočištu tužnih.
Najveće srce Vam šaljemo i čuvajte nas. Znamo da hoćete.
Jer Vi ste mi.
Željeznički školski centar Sarajevo