Utakmica života. Odložen reket.
A toliko si ih odigrao.
Publika u suzama.
Sa tribina Ti šalju posljednji poljubac.
U prvom redu, na tribini Bordo, sjede Tvoji učenici. Volio si ih.
A tek koliko su oni voljeli Tebe.
Iza njih Tvoje kolege. I sa njima bezbroj utakmica.
Tu nije bilo pobjednika. Igra zbog smijeha, smijeh zbog igre.
Uvijek tu, za nas.
I kako da u stih stane Tvoja dobrota.
Doviđenja dragi prijatelju, doviđenja….Dragi naš Nečko. Momak naš.