STIPENDIJE Associazione “A Pietro Marotta” iz Milana

STIPENDIJE I PRJATELJI IZ ITALIJE

Prvi stipendista Asocijacije radnika željeznica Italije „A Pietro Marotta“ sa sjedištem u Milanu je bio 2007. godina i od tada do danas traje naše dugogodišnje prijateljstvo.
Asocijacija uređuje i izdaje vlastite novine u kojima se redovno izvještava o svim aktivnostima i u kojima ime naše Škole dobiva posebni značaj. Ljudi iz cijeloga svijeta mogu čitati o nama, i mi o njima.
Donosimo Vam naše pismo i ovogodošnje izdanje La Finestre, novina koji i ovaj put pišu o našoj školi. Ponosni na saradnju želimo da svaki učenik Željezničkog školskog centra zna da imamo prijatelje u prelijepoj zemlji, Italiji.

Dragi prijatelji,
Ovo pismo Vam stiže iz male zemlje Bosne i Hercegovine, zemlje duge istorije i burne prošlosti.
U toj zemlji postoji grad Sarajevo. Neki ga se sjećaju po davnoj prošlosti, neki po Olimpijski igrama 1984.godine kada je Sarajevo bilo svijet u malom, neki po opsadi 1992.god. u kojoj je bilo 1.425 dana i smatra se najdužom opsadom u historiji nekog grada.
U tom gradu postoji škola koja se zove Željeznički školski centar i koja je osnovana davne 1923.god.
I tada su ljudi znali da bez razvoja željeznice nema razvoja industrije, razvoja gradova, povezivanja ljudi.
Od tada do danas mnogo toga više nije isto.
Sa sjetom se sjećamo vremena kada su vozovi mogli pričati priče o susretanju ljudi koji su , vozeći se vozom, postajali najbolji prijatelj, u vozovima su se radjale ljubavi, sklapali poslovi,u vozovima su se čitale novine, pila kafa u malim plastičnim čašama.
Mlađe generacije vjerovatno nikada neće znati kako zvoni sitni kamen na malim stanicama, kakav je ukus vode iz pumpi koju smo svi pili, kako izgleda mrak u tunelu . Te generacije , nažalost, nikada neće razumjeti priču o ljudima sa crvenim kapama koji su zviždukom ,one koji se vozili , slali u avanture odlaska na more i planine, druge gradove i zemlje.
Naša škola nikada neće dati da se takve slike otrgnu od zaborava.
Današnji vozovi žive brzo kao ljudi. U toj brzini često, kao i vozovi pored usputnih stanica, prolazimo pored ljudi nemajući vremena stati i pogledati.
Usputne stanice kriju ljepote koje samo neki opaze. Tako i ljudi. I onda se iznenadimo i budemo beskarajno zahvalni što smo stali i to vidjeli.
Zahvaljujući velikom čovjeku , gosp. Bruni Palestri , koji je u našu školu došao kao na glavni kolodvor, stekosmo prijatelje iz Italije i ponovo vozovi povezaše ljude.
Saznasmo za asocijaciji „A Pietro Marrotta“ iz Milana i krenusmo u prijateljstvo.
I tako, dugi niz godina prijateljstvo traje. Dobri ljudi asocijacije, građani Italije, željezničari i oni koji to nisu, našim učenicima donesoše osmjehe na lice , iako mladi, možda nisu imali previše razloga za smijeh.
Stipendije koje su ljudi iz asocijacije obezbijedili, i redovno ih nama šalju , bile su poruka da nisi sam, da iako daleko, neko o tebi brine i isto kao i ti želi da željeznice zauvijek povezuju ljude.
Hvala Vam dragi prijatelji, hvala Antoniju Saponara, Sergiju Raia, Doriani Tortorici. Hvala asocijaciji „A Pietro Marrotta“, hvala vozovima Italije, hvala i prošlim i budućim vremenima.
Budite naši dragi gosti kada to god poželite, učenici i uposlenici naše škole rado će vas primiti, zagrliti i reći vam veliko ljudsko Hvala.

Naši stipendisti iz Bosne i Hercegovine
U toku 2021. godine, Bruno Palestra naš dugodišnji koordinator u Bosni i Hercegovini, vezano za usvajanje mladih na udaljenim  zemljama (drugim riječima stipendistima), nas je uputio na stanje koje vlada u Bosni i Hercegovini a naročito u Željeznički Školski Centar kojemu mi indirektno upućujemo našu finansijsku podršku.
Obavještava nas o neutešnim vijestima Bosni i Hercegovini. Školstvo ove godine je optrećeno mnogim poteškoćama i nepoznanicama, iznad svega kako organizirati redovnu nastavu u ovom vremenu kad vlada pandemija.
U prošloj školskoj godini smo odlučili da pomognemo većem broju učenika kojima je bila potrebna finansijska podrška da prate on line nastavu, a ove godine prema preporuci gospođe Berminke  Hrelja koja je zadužena za odabir učenika (najpotrebnijih slučajeva) za finansijsku potporu su ponovno dva učenika.