ELEKTROENERGETIČAR

Nivo složenosti: III, trogodišnja stručna škola

Stručne kvalifikacije:

  • posjeduje teorijska i praktična znanja iz osnova elektrotehnike;
  • poznaje elektrotehničke materijale, električne i elektronske komponente i sklopove;
  • izvodi elektromonterske radove i vrši potrebna mjerenja;
  • posjeduje osnovna znanja za montažu, ispitivanje i kontrolu, puštanje u rad, rukovanje i održavanje elektroenergetskih postrojenja i uređaja;
  • poznaje osnovna impulsna kola i osnovna integrisana kola;
  • posjeduje osnovna znanja o instaliranju i programiranju PLC uređaja (programabilnih logičkih kontrolora PLC Programmable Logic Controllers);
  • posjeduje osnovna znanja za funkcionalni rad i instaliranje osnovnih elemenata automatike.

Opis poslova

Električari razvode električne kablove i održavaju električne mreže u objektima i na dalekovodima. Električari i proizvode, montiraju, kontroliraju i održavaju elektroničke sklopove, uređaje i opremu, izvode elektromonterske radove i vrši potrebna mjerenja te održavaju i popravljaju uređaje i opremu za audiotehniku i videotehniku. Mogu raditi u industriji i raznim organizacijama koje trebaju njihove usluge.

Da bi mogli uspješno raditi, moraju poznavati načela rada elektroničkih mjernih instrumenata, postupke obrade materijala i komponenata, djelovanje spojeva, sastavnih dijelova i mehanizama koji se primjenjuju u elektroničkim uređajima.

Trebaju poznavati elektroničke komponente i digitalnu elektroniku. Prilikom rutinskog servisa oni instaliraju, testiraju i popravljaju opremu, kako bi provjerili da li ispravno funkcionira. Vode detaljne bilješke o svakom dijelu opreme, kako bi bili evidentirani podaci o popravcima i problemima. Kada nastane kvar na elektroničkoj opremi, prvo trebaju proučiti način rada opreme. Zatim provjeravaju uobičajene uzroke kvarova, kao što su gubitak veza ili oštećenje na komponentama. Ako ne mogu utvrditi uzrok kvara rutinskom provjerom, koriste se nacrtima i proizvođačevim specifikacijama koje sadrže razne upute za lokaciju problema. Pojedini dijelovi opreme mogu se samodijagnosticirati, što olakšava posao. Kada otkriju izvor problema,otklanjaju kvarove strujnoga kruga, zamjenjuju defektne komponente i vodove, te prilagođuju i kalibriraju opremu ručnim alatom, kao što su kliješta i odvijači, kao i mjernim instrumentima.

Radni uslovi

U poslu se ne mogu izbjeći neugodni položaji tijela.Podižu i spuštaju aparate s kojima rade, puno se saginju, kleče, a i podvlače se ispod opreme. U industriji rade smjenski, a pogoni u kojima rade mogu biti bučni, nečisti i slabo prozračeni. Konsultiraju ih u slučaju kvara na elektroničkoj opremi. Električari u servisima elektroničke opreme uglavnom rade u prostorijama koje su mirne, osvijetljene i prozračene. Moraju se spremno odazvati pozivu klijenata. Dio vremena provode na terenu i na putovanju.

Moraju slijediti mjere zaštite na radu, kako bi izbjegli manje opekotine i ozljede nastale od strujnog udara.

Poželjne osobine, osposobljavanje, zapošljavanje i napredovanje

Zbog rada s raznobojnim i sitnim dijelovima opreme, za električare je nužan uvjet dobar vid na blizinu i sposobnost razlikovanja osnovnih boja. Moraju imati spretnost ruku i prstiju te dobru koordinacija pokreta s vidnim podacima. Trebaju biti fizički i psihički zdrave osobe. Psihički nestabilne osobe i osobe sklone alkoholizmu nisu pogodne za ovo zanimanje. Sposobnost da se brzo i tačno utvrdi kvar jedna je od najvažnijih sposobnosti u ovom zanimanju. Kako bi savladala zahtjeve zanimanja, osoba mora biti bar prosječno intelektualno razvijena. Moraju imati i sposobnost rješavanja tehničkih problema kao i sklonost preciznom radu. Zbog čestog komuniciranja s mušterijama poželjne su emocionalno stabilne i ljubazne osobe.

Osposobljavanje za zanimanje električara odvija se u srednjim stručnim školama školama i traje tri godine. Budući da zanimanje električara nije moguće izučiti pretežno praktičnim pristupom, za razliku od jednostavnijih zanatskih zanimanja, naglasak je na znanju. Naime, elektronički element ili sklop ne mijenja se zato što se na njemu može opaziti da je neispravan, već zato što se to može utvrditi razmišljanjem. Prije izbora škole za takvo zanimanje treba imati na umu da određen broj upisanih učenika ne uspijeva završiti školovanje.

Oni koji rade u ovom zanimanju rade najprije kao pomoćnici u servisima i preduzećima ili se zapošljavaju u tvornicama. U servisima postoje relativno dobre mogućnosti zarade. No, iako zarada vlasnika servisa zavisi od obima posla, pomoćnici su najčešće plaćeni fiksnom plaćom ili po satu. Nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita dotadašnji pomoćnici mogu otvoriti vlastiti servis.

Srodna zanimanja

Zanimanju elektroničara-mehaničara prema opisu posla i načinu osposobljavanja srodna su zanimanja instalatera, preciznog mehaničara, te elektromehaničara, elektrotehničara i tehničara za računarstvo.